Manastir Dajbabe

Manastir Dajbabe — otvoreni muski manastir u Crnoj Gori, nalazi se na 4-om kilometru od glavnog grada Podgorice.

Ovaj manastir sa mnogovjekovnom istorijom  obiluje neobicnim sadrzajem i izgledom pecine u vidu krsta i podzemni izvor vode. U tim katakombama iz 3-eg vijeka Nove ere, od progona su se sklanjali prvi hriscani. U kompleksu manastira nalazi se manastirska crkva, koja je posvecena Uspenju Presvete Bogorodice ( u narodu-Velika Gospojina). U crkvi se nalaze mosti Svetog Prepodobnog Simeona Dajbabskog cudotvorca.

Nastanak i razvoj manastira Dajbabe neraskidivo je vezan za zivot i djelo Arhimadrita Simeona Popovica-svetog Simeona (svjetovno ime Sava Popovic) koji je bio osnivac i prvi nastojatelj manastira. On se rodio 1854 godine na Cetinju. Svojim neumornim radom sve do svoje smrti 1941 godine Sveti Simeon je ucinio da ovaj manastir, iako jedan od najmladjih u Crnoj Gori, postane jedan od najvecih Pravoslavnih Svetinja. Manastir su pohodili i pohode pobozni hriscani iz svih krajeva, kao i ljudi katolicke i muslimanske vjere, trazeci lijeka dusi i tijelu.

Osjecanja koja covjek dozivi prilikom posjete crkvi u Dajbabama je mozda i najbolje opisan u listu «Zetski glasnik» iz 1933g: «U crkvi u kojоj vlada potpuna tama, covjek se osjeca drugacije nego na Suncevoj svjetlosti. Ovdje se dusa precisca a um uzlijece Bogu, pa se nehotice sa usana otimaju tople molitve. Ulazeci u ove podzemne prostorije, covjek se preobrazava i zaboravlja na svijet i blizi se Bogu.»

Manastir je osnovan 1897 godine, na mjestu koje je po promislu Bozijem u cudesnom vidjenju dobio pastir Petko Ivezic iz obliznjeg sela Dajbabe, po kome manastir i nosi ime. Znacenje slovenskog  imena «DAJBABE» sadrzi u sebi molitveno trazenje «DAJ» i obracanje starijoj zeni «BABE» (mnozina od rijeci BABA) Mjesto je u ranijim vremenima bilo posveceno Presvetoj Bogorodici, a narod je vodjen zeljom da cuva tradiciju, do danas sacuvao ime Dajbabe.
 

---